Zvijezda svoje klase
Na našem tržištu, na žalost, prosječna starost automobila je 18,4 godine. Kako u moru polovnjaka izabrati baš ono što nama treba? Jednostavno, najbolje ili ništa!
Na testu smo imali Mercedes C200 CDI iz 2005. godine, dakle treću generaciju mercedesove srednje klase, model W203. Vječita dilema je da li za isti novac kupiti mlađi „konfekcijski“ auto ili nešto stariji premium klase. Automobil koji smo imali na testu, sa pređenih 274 hiljade kilometara pokazao je zašto premium ipak ima svoju vrijednost.
Motor ispod haube je najslabija verzija 2,1 litarskog motora sa 122 konjske snage i 270 Nm obrtnog momenta sa automatskim mjenjačem sa pet brzina. U ovom modelu to je motor koji je dovoljan za mirniju vožnju bez naglih ubrzavanja i preticanja. Ko želi malo više, u ponudi je široka paleta četverocilindarskih i šestocilindarskih benzinskih i dizel motora. Kod sadašnjeg vlasnika je dvije godine i u tom periodu je pređeno 25 hiljada km bez ozbiljnijih intervencija, dakle samo redovna izmjena ulja i filtera. Obzirom da je u pitanju model poslije redizajna koji se desio krajem 2004., na njemu je riješena najveća boljka modela W203, korozija. Na ovom modelu lim je pocinčan.
Što se tiče ostalih djelova, za dvije godine je mijenjan nosač mjenjača i prednji diskovi i disk pločice, čega je ukupna cijena oko 400 KM. Tako da i fama o skupom održavanju mercedesa pada u vodu.
U unutrašnjosti automobila nema tragova tolike kilometraže, osim što se koža obruča volana izlizala, te je vlasnik presvukao novom. Također mogla bi se naći i mala zamjerka na kvalitetu unutrašnjih ručki vrata, koje su osjetno lošije u odnosu na prethodni W202 i na njima se plastika guli. Ostatak unutrašnjosti je i poslije dvanaest godina u besprijekornom stanju.
C klasa je model koji pati od problema koje muči sva premium vozila ove klase. To je nedostatak prostora. To je automobil dovoljan za četvoročlanu porodicu sa dvoje male djece. Sve preko toga bilo bi diskutabilno. U njemu se nakon prvih pređenih kilometara prepoznaje poznata mercedesova udobnost, kao i odlična zvučna izolacija u odnosu na konkurente. Auto koji smo testirali imao je classic, tj. najniži paket opreme. Uprkos tome opremljen je mnogim stvarima za koje i danas kod većine novih automobila morate doplatiti. U serijskoj opremi je dolazio multifunkcionalni upravljavljač, board computer, ESP, automatski dvozonski klima uređaj, šest zračnih jastuka. Od opreme koja nije dolazila serijski, ovaj automobil ima i bi xenon svijetla sa svjetlima za praćenje krivine i grijanje prednjih sjedišta.
Cijena ovakvog automobila, dakle model poslije redizajna, koji vam svakako savjetujemo da kupite, kreće se, u zavisnosti od godine i stanja, od 10 do 15 hiljada konvertibilnih maraka. Za taj novac može se kupiti i do pet godina mlađi automobil iz ne premijum segmenta koji ima prednost u godinama, ali zaostaje u mnogim drugim stvarima. Na vama je da odlučite.
Sanjin Imamović
