Sve što je potrebno znati o eko vožnji?

Kao jedna od važnih komponenti održive mobilnosti, eko vožnja značajno doprinosi zaštiti okoliša i smanjenju emisija štetnih plinova. Programi eko-vožnje implementirani su u sklopu programa „Inteligentna energija u Europi – IEE“ 1. maja 2010. godine u velikom broju zemalja te su se pokazali vrlo efikasnim kako sa ekonomskog aspekta tako sa ekološkog aspekta. Projekt vrijedan 3 miliona eura trajao je do aprila 2013. godine, a predvodila ga je Austrijska Energetska Agencija, a financiran je od strane „Intelligent Energy Europe“ (EU).

Eko-vožnja je skup koraka, tehnika i načina ponašanja koje vozač može primjenjivati u pripremi vozila prije putovanja, tokom planiranja putovanja, pri modifikaciji stila vožnje tokom putovanja, te pri analizi podataka nakon putovanja, a koja mogu ako se primjenjuju, dovesti do značajne uštede goriva, smanjenja troškova putovanja, smanjenja emisije CO2 i ostalih štetnih sastojaka izduvnih gasova, te do smanjenja nivoa buke pri vožnji. Eko vožnja se može okarakterizirati kao pametan i učinkovit stil vožnje koji na najbolji način koristi pogodnosti modernih tehnologija u prometu, te istovremeno povećava njegovu sigurnost. Osnovni principi eko vožnje su:

  • Pravovemeno planirati putovanje;
  • Izbjegavajti zagrijavanje motora prije polaska;
  • Izbjegavati rad motora u neutralnom hodu;
  • Čim prije mijenjajti u veću brzinu (dizel 1800-2000 o/min, benzin 2000-2500 o/min), voziti pri niskom broju obrtaja motora;
  • Ubrzavati i usporavati „nježno“ i kočiti pravovremeno, kočiti u kombinaciji kočionim sistemom i motorom (ukoliko je auto sa manuelnim mjenjačem, što je moguće češče kočite motorom);
  • Izbjegavajti nagla kočenja;
  • Koristiti dodatne uređaje i opremu u vozilu (pokazivač broja obrtaja, putni računar, tempomat, ekonometar, ograničivač brzine…);
  • Racionalno koristiti klima uređaj u vozilu;
  • Ukloniti nepotreban teret s krova vozila;
  • Tokom vožnje predviđati odvijanje prometa;
  • Redvno provjeravajti pritisak gumama (pritisak mora biti u granicama koje propisuje proizvođać automobila);
  • Redovno servisiranje vozila (pravovemeno obaviti redovni servis vozila po specifikaciji proizvođaća).

Principi eko vožnje nisu u istoj mjeri usvojeni u zemljama EU, kako u djelu auto škola tako i u provođenju vozačkih ispita. U nekim zemljama EU eko-vožnja je  sastavni dio vozačkih ispita. Mogu se uočiti velike razlike u načinu podučavanja o eko-vožnji te provođenju samog ispita, a u nekim zemljama EU uopće se ne vodi računa o eko-vožnji, kako u dijelu formalne edukacije vozača kandidata tako i provođenju vozačkih ispita. Prektično je dokazano da se eko-vožnjom može:

  • smanjiti potrošnja goriva u prosjeku do 10%;
  • smanjiti emisija CO2 za 5-15 %;
  • povećati sigurnost u saobraćaju (do 40 % manje nesreća);
  • uštediti novac (niži troškovi održavanja, manje trošenje goriva, kočnica, guma i ostalih elemenata).

Prilikom poštivanja pricipa eko vožnje, savjetujemo vozače dizel vozila da „češče“ provozaju svoje vozilo otvorenom cestom radi tzv. „propuhivanja“. Dizel vozila opremljena su filterom krutih čestica (filterom čađi). Međutim, kad motor ne dostigne optimalnu temperaturu rada sagorjevanje ovih čestica je lošije i one se zadržavaju u pomenutom filteru, i vremenom moze doći do začepljenja filtera. Ovo vam savjetuijemo jer je jedan od principa eko vozenje hladan start, a ako vozilo vozimo po gradu gdje su relacije kratke motor vozila nece dostici optimalnu temperaturu a mi ćemo vožnju završiti. U jednom od narednih tekstova pisat ćemo o filteru krutih čestica i dati detaljnija pojašnjenja.

Almir A.